Da bi odgovorili na pitanje kada uzeti privatni čas, najbolje je da se upoznamo sa tipovima đaka koji nas obilaze.
U prvu grupu spadaju redovni đaci. To su oni koji dolaze jednom sedmično (i takve najviše volimo), pojasne se stvari učene u školi i gradivo se prati bez većih problema, a pismene provere nas ne iznenađuju. Učenicima srednjih stručnih škola koji imaju po tri ili dva časa matematike nedeljno je i dolazak jednom u petnaest dana sasvim dovoljan.
U drugu grupu spadaju oni koji dolaze da nauče. Uglavnom nemaju pojma o onom o čemu se radi u školi, pojave se nekoliko dana pred kontrolni i onda se kreće od nule. Manje je efikasno, ali ako se nakon časa provežba može doneti solidne rezultate.
Treću grupu čine đaci koji dolaze na čas da „douče“. Oni se pojavljuju dan pre ili čak i na sam dan kontrolnog, jer žele da sa tim znanjem odmah odu na kontrolni, znanje koje se brzo usvoji, ali i brzo ispari, otprilike ako dođem tri dana pred kontrolni zaboraviću. Postoji veliki broj nastavnika koji daju tzv. pripremu za kontrolni pa se onda deca pojave sa pripremom i rade se ti konkretni zadaci u nadi da će se tako nešto slično i ponoviti na kontrolnom, da će se dobiti dobra ocena, znanje je u drugom planu.
Postoje i kombinacije druge i treće grupe, ona bolja koja prvo dođe da nauči, a zatim da douči i ona najnezgodnija koja na dan kontrolnog želi da savlada, usvoji i obradi gradivo.
Naš savet je da, ako niste u mogućnosti da budete „član“ prve grupe, pokušate da na čas dođete što spremniji da bi mogli lakše da usvojite gradivo, a kad čas prođe da se prelista i vidi šta se to tamo radilo. Ni sportski trening ne izgleda tako da gledamo trenera kako šutira, ni obuka za vozački ispit se ne ogleda u tome da gledamo instruktora kako vozi. Tako da, deco, olovke u ruke, pre, tokom i posle časa i tek će onda biti efekta, levak za nasilno ulivanje znanja u dečije glavice nažalost još nije izmišljen.
Оставите одговор