Rimski brojevi su nastali u starom Rimu. Služe pre svega za prikazivanje rednih brojeva i zbog toga oni su ograničeni samo na prirodne brojeve. U tome je i njihova mana da se rimskim ciframa ne mogu prikazivati negativni i decimalni brojevi, kao ni broj nula. Takođe, u sistemu rimskih brojeva se ne mogu prikazivati brojevi veći od 3999.
Sistem rimskih brojeva se sastoji od sedam osnovnih brojeva i to:
I – jedan
V – pet
X – deset
L – pedeset
C – sto
D – petsto
M – hiljada.
Od ovih cifara se prave izvedeni brojevi tako se brojevi 20 ili 300 pišu ponavljanjem cifara XX odnosno CCC, najviše se može ponoviti tri puta. Brojevi koji u sebi sadrže cifre 4 ili 9 se pišu tako što se ispred njih postavi broj koji će ga umanjiti pa se brojevi 9, 40 i 900 pišu kao IX, XL i CM.
Evo još nekih primera rimskih brojeva:
74 – LXXIV
348 – CCCXLVIII
2015 – MMXV
Оставите одговор