Ne može da škodi
Tokom svoje višegodišnje prakse primetio sam dve fraze koje se najčešće ponavljaju, a to su da ja (ili moje dete) mogu uraditi teške zadatke, ali se uvek napravi neka glupa greška, da se zaboravi minus ili neki broj, da je 3+2=6 ili da je tri na kvadrat šest i tome slično. Za razliku od „pametnih“ takve greške je teško ispraviti i osim ponavljanja „pazi“, teško je značajnije uticati.
Druga stvar koja se po pravilu ponavlja među učenicima je animuzitet prema tekstualnim zadacima. Ako zanemarimo đake kojim je sve teško i kojim nema spasa u oči upada ogroman broj učenika koji umeju da se snađu sa komplikovanim jednačinama, sa razlomcima i zagradama, ali čim se pojave tekstualni zadaci jave se veliki problemi, bez obzira da li su u pitanju učenici prvog ili osmog razreda, a ni kod starijih nije puno bolje. Da li je razlog tome što današnja omladina nema naviku da čita, što je koncentracija na niskom nivou, što smo navikli da nam je sve sažvakano, a ovde mi sami moramo napraviti matematički problem ili je u pitanju nešto četvrto nije ni bitno, ovo je definitivno problem koji treba rešiti.
Prva stvar pri rešavanju tekstualnih zadataka je pažljivo pročitati zadatak. Ukoliko je recimo dat ugao u pravouglom trouglu od 30 stepeni to ne znači da je dat jedan, nego dva, faktički i sva tri ugla. Sledeće na šta treba da obratimo pažnju je kako tekst pretočiti u matematički izraz. Ukoliko pretpostavimo da smo načisto sa tim šta znače pojmovi zbir, razlika, priozvod i količnik, šta znači dodati neki broj ili izraz prelazimo na ono šta muči naše đake.
Broj m je pozitivan je ekvivalentno sa m>0, broj m je negativan znači da je m<0. Broj m nije negativan znači da je broj m veći, ali i jednak nuli, a broj nije pozitivan znači da je manji ili jednak nuli. Isti princip je i kad pročitamo da broj nije veći od nekog drugog broja što znači da je manji ili ednak datoj vrednosti.
Ako je broj a veći od broja b za 20 (brojilac veći od imenioca, majka starija od ćerke i tome slično), a želimo da formiramo jednakost, to se može formirati na više načina. Ili je majka-ćerka=20, ili je majka-20=ćerka ili je ćerka+20=majka. Ni u kom slučaju ne smemo dodavati većem broju jer je majci dovoljno i onoliko godina koliko ima. Ukoliko niste sigurni kako formirati jednačinu setite se neka dva broja koji se razlikuju za 20 (recimo 30 i 50 pa formirajte jednakost). Naš savet je, da bi se izbegle nedoumice je da uvek dodajete malom tj. da broj godina ćerke saberete sa razlikom u godinama da biste dobili majčine godine.
Ukoliko je majka tri puta starija od ćerke, princip je sličan. Samo što se umesto sabiranja (oduzimanja) sada množi (deli). Zapamtimo, majka je od ćerke starija za 20 godina m=ć+20, majka je tri puta starija od ćerke, m=3xć.
Uzmite malu pauzu, nastavak teksta o rešavanju problema koje nam donose tekstualni zadaci vas očekuje ovde.
Оставите одговор