Junaci iz zadnjih klupa

Junaci iz zadnjih klupa

Autorski tekst

U poslednje vreme jako je puno kritika na škole, na đake, na sve ono što negde treba da bude naša budućnost, ali kakva. Budućnost je zato i nepoznata i takva treba da bude jer zavisi od svih nas.
Lako je kritikovati nastavnike, profesore kada nismo u razredu sa decom, kada nismo mi koji pišu on line, umesto jednog po dva kontrolana, za svaki razred koji imaju. Često ne razmišljamo o tome da se njihov posao minimalno udvostručio.
Opet sa druge strane lako je prepustiti se sistemu koji nije dobar, definitivno, obrazovanju koje svakim danom sve više posrće. Lako je reći iz ugla nastavnika ili profesora nije do mene. Generacije nam padaju, neznanje je veliko.
Pretrpano gradivo, nejasno, bez mogućnosti da se pojasni, objasni od strane stručnih osoba, tera decu da se okreću igricama, telefonima,internetu. U državi koja ne mari za prave vrednosti, koja ne uzdiže znanje već , kroz politiku, štampu, televizor….
Ok, možemo do sutra, ali dosta!
Sutra je važan dan za mnoge učenike, malobrojne, ali veoma važne. Sutra je opštinsko takmičenje iz matematike. Lepo je znati da još imamo decu koja znaju, mogu i najbitnije ŽELE više znanja. Onog starog, prastarog toliko jednostavnog, prostog ZNANJA. Deca koja se trude da ostvare više, da pokažu više, a pri tome neće biti ni na jednoj televiziji, ni na jednom radiu. Ova informacija proći će nezapaženo osim u malobrojnim krugovima između roditelja, nastavnika matematike i naravno škole koja organizuje takmičenje u svojim prostorijama.
Sutra je ivažan dan za nastavnike, koji su u ovoj priči junaci zadnjih klupa. Oni su oni koji nadgledaju iz zadnjih klupa sve, a niko ih neće pohvaliti. Pričam o onim nastavnicima koji su odvojili decu od telefona, igrica, televizora da bi radili dodatnu nastavu iz matematike. Oni koji su motivisali svoje đake da rade zadatke iz matematike, da razvijaju svoje vijuge. Oni koji su svoje slobodno vreme uložili u ono što nam je najvrednije u DECU, našu decu. Da li ima je dodatna nastava obavezna, zaista ne znam, ali znam da ne rade svi.
Nikada se nisam susrela sa nastavnikom matematike mog deteta Đorđetom Jugovićem, ali sam mu čula glas preko skajpa. I taj jedan dodatni čas nedeljno se pretvorio u dva časa, čak i sat vremena dodatne nastave se pretvorio u sat ipo ili više jer su deca htela, tražila, bilo im je potrebno. Da li mu je bilo teško, ne znam. Da li je imao nešto drugo da radi, što je lakše, zanimljivije, verujem da je imao. Znam da je bio sa njima i davao više nego što se očekivalo. Naravno ova deca koja su to tražila od njega imaju i dobru podlogu, razvijenu ljubav prema nauci koju vuku još od učiteljice Darinke Brčin, koja je isto uradila veliki posao. Hvala im na tome! Mada o svim takvim Darinkama i Đorđetima se ne piše. O ovakvoj deci se ne piše… Pa srećno im sutra!
Za sve ovakve junake iz zadnjih klupa pišem danas jer sutra ćemo strepiti kao roditelji sa našom decom pred tremom zbog takmičenja, zbog njih. Nastavite niz! Pišite danas o junacima iz zadnjih klupa, prebacite ih u prve redove! Za sve one kojima još obrazovanjei znanje nešto znači i koji veruju u našu budućnost u NAŠU DECU!

Slika: <a href=’https://www.freepik.com/vectors/school’>School vector created by brgfx – www.freepik.com</a>

Facebook komentari

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *